4. 3. 2011.

Jovan Dučić,Blago cara Radovana


                               

O LJUBAVI

U ljubavi se oseća više nego što treba, pati više nego što misli,

sanja više nego što se živi, i kaže i ono u šta ni sami ne verujemo.
Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sutra mogu da se očajno
omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se i zavoleli bez stvarnog
povoda.
Zaljubljeni čovek misli da uvek voli prvi put, iako je pre toga
sto puta voleo; a događa se čak da veruje kako je odista samo ovaj
put istinski voleo.

Ljubav je najšešće jedno veliko maštanje, jer smo izmislili sve
vrline kod žene koju volimo, i uobrazili da su sve sreće mogućne,
i zaključili da su sve prepone sitne i neznatne.
Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljenici - začudo,
- uvek smešni za sve ostale ljude. Dovoljno je da vam neko ispovedi
da je zaljubljen, pa da mu u vasšim ocčima padne cena.

Žena ne zna da poštuje, nego da voli. Žene ne traže ni da vi njih
poštujete, nego da ih volite. Poštovanje za njih znači odsustvo svake
ljubavi, nešto hladno i iz glave, a ne nešto preosećajno i iz duše.
One veruju da nekog treba najpre voleti, kako bi ga zatim isitnski
poštovale, a ljudi misle obratno. Žene misle: gde je mnogo poštovanja,
tu je malo ljubavi. Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad
one same ne vole, i zato se često predaju i ljudima koji su im inače
fizički nemili.

Sve žene vole bogataše, jer je žena uvek siromah. Pametnih se
boje...
Žene počnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle
da su već voljene. Inicijativa ljubavi uvek dolazi od čoveka. Žena
hoće više da bude voljena, nego da sama voli; i više da je žele,
nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira.
Čovek joj se može na oko i da dopada, ali je retko da ga prva zavoli.
Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili
sportistom, za lepim ili za umnim, ali se najzad dadne, cčsto za
ceo život, sasvim drukčijem čoveku nego kakvog je zamišljala i
želela. Ona uvek podlegne jačem, a ne lepšem i umnijem, ni boljem
i milijem. Retko koja žena visi o ruci čoveka koji je bio odista
čovek njenog ukusa... Padajući pred jakim a ne pred dobrim i lepim,
žena ne razume duh nego volju, ni lepotu nego nameru.

Govoriti o ljubavi, to je već pomalo voleti. Nikad žena ne govori
o ljubavi s nekim koji joj se ne sviđa kao čovek, i kojeg nikad ne
bi mogla voleti ili poželeti....

Ima ljudi na koje ni muva neće da padne.
Čovek koji je poštuje ženu, ne poštuje ni ljubav za ženu.
Ima vrlo malo sveta srećnog u ljubavi. Ljubav napravi više nesrećnih
nego srećnih, i više bede nego radosti... Ljubav je najveće nespokojstvo
i nasilje nad sobom i nad drugima.
Prvi znak ljubavi jedne žene, to je kad želi da se osami i izdvoji
iz sveta. Žena koja odmah ne napusti svoje dotadašnje navike, vara
i sebe i čoveka o svojoj ljubavi. Jedan dokaz ženine ljubavi, to
je kult svakog vašeg momenta, svake vaše navike, svakog vašeg predmeta.
Istinski zaljubljena žena postaje fetišist. Ona, kao švraka, čuva sve
što je čovek imao u rukama: njegov cvetić, sliku, olovku, dugme,
cigaretu, neupaljenu ili upola ispusenu. Ona u svemu vidi njega, i
sve pobožno prinosi k ustima.

Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da
vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, plaču od bola i
robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo
za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inače
nikada nisu hteli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

O prijateljstvu

Ljudi ne smeju ostati sami sa sobom...
Žena je najbolji spasilacod čamotinje.
Ljudi se ne žene toliko iz ljubavi i fizičke potrebe,
koliko iz crne dosade, ne zato da s nekim podele zadovoljstvo i sreću,
koje se nerado dele, nego da podele dosadu. I žena izneverava muža
više iz dosade nego iz perverzije, kao što njoj to isto radi i njen
čovek.
Zbog dosade čovek menja kuću, ulicu, varoš, zemlju. Iz dosade menja
lektiru, čak i ideje i principe. Čovek ne lovi da ubija životinju nego
da ubije svoje dragoceno vreme.

Sam sa sobom, vrlo si blizu rđavog čoveka.
Čovek traži prijatelje kroz ceo život, i onda kada to čini i bez
dobrog plana i bez dobrog načina. Ovo je često i razlog najvećih
nesreća, jer padamo na lažne prijatelje koji su opasniji od neprijatelja
zato što nose masku na licu i nož u rukavu.

"Dragi moji prijatelji, znajte da ne postoji prijatelj na svetu."
Prijateljstvo ima tri motiva: prijatno, dobro, korisno. Zato ima
i tri vrste prijateljstva: iz druželjublja, iz dobroljublja i iz
koristoljublja.

Treba neprijatelja zadužiti ma čim bilo. I ono što u ljudima postoji
zversko, ne može se ukrotiti nikakvim poklonima, koliko se to može
ukrotiti lepom rečju. Uostalom, nikad čovek prema čoveku nije pravedan,
ni kad voli ni kad mrzi.

Najvećma se vole oni ljudi koji imaju iste vrline a najvećma se mrze
oni koji imaju iste mane.

Između starijeg čoveka i starije žene ne pravi se nikakvo prija-
ljstvo. On je njoj nepotreban, a ona njemu odvratna.

Dobro je izbegavati čest susret sa neprijateljem, ali i sa prijateljem.
A za usluge bolje se ponekad obratiti neprijatelju nego prijatelju
Ima slučajeva gde smo od neprijatelja napravili prijatelja samo tim
što smo mu dali prilike da nas obaveže. Čovek prirodno voli onog kome
je učinio dobro, jer onda u tom drugom čoveku ima nešto i od njegovog
dela i od njegove lepote.

Niko ne voli nesrećne, i svako izbegava uboge. Mladi idu samo za
srećnim, a starci beže samo od nesrećnih.
Uvek se nađu dva glupaka da se jedan drugom dive, i uvek se nađu
glupa žena i glup čovek da se poljube u usta. Glupak se naslanja na
glupaka, kao slepac na slepca.

Neprijatelji, to su često samo nasi prerušeni prijatelji, koje od
nas deli samo kakav nesporazum ili predrasuda. Polovina vaših neprijatelja
mrze vas samo zato što misle da ih vi prezirete, i rade vam zlo
za leđima, misleći da biste to njima i vi učinili čim biste mogli.

Mi nemamo sreću da sebi biramo ni neprijatelja ni prijatelja.
Neprijatelji nas sami pronađu i prvi napadnu, a prijatelji uvek
dodju slučajno.

Nikad nas ni novac ne usreći, koliko nas usreći obična ljubaznost
drugih ljudi. Ima bezbrojno srecć koje idu ulicama i tržištima. Topao
pogled i ljubak osmeh naših poznanika, usrećava i ohrabruje više nego
materijalna pomoć.

Sloveni su najintimniji prijatelji, jer su najdruštveniji ljudi.
Ruska intimnost je produkt sredine i klime. U Rusiji su noći bezmerne
i dani kratki, stepe neprohodne, šume neprelazne, reke nepobedive.
Pred takvim fenomenima u prirodi, ljudi se skupljaju u zajednice,
u duge večerinke i posela, gde se pribiju jedno uz drugo da bi bili
veseli, i okupe se u zajednički rad da bi odoleli vetrovima i
prostorima. Nigde nema takvog druželjublja, a zato nema nigde ni te
dobrote i ljubavi čoveka za čoveka.

O sreći

Svaka filozofija je tužna. Ako govorite duže o sreći, vi ćete se
naposletku osećati pomalo nesrećnim... Užasi života postanu jednim
delom naše sudbine samo ako se u njih naročito udubljujemo.

Nije tačno rečeno da je svaki čovek kovač svoje sreće; tačno je,
naprotiv, da je čovek uvek sam kovač svoje nesreće... Ako su sreće
slučajne, nesreće nisu slučajne. Za svaku našu nesreću kriva je ili
naša lakoumnost, ili naša gordeljivost, ili naša glupost, ili nas
porok... Zato čovek kroz ceo život čini sebi samom više zla nego
dobra. Što uspemo svojom pameću, pokvarimo našom čudi; ali što
uspemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima; i, najzad, što
postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom.

Čovek zna samo za dubinu i gorčinu nesreće koju je sam doživeo,
kao i za težinu bolesti koju je sam preboleo, ali niko ne zna nesreće
ni bolesti koje drugi podnose.

Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srećni. Nesreća kvari
srca i ruši karaktere. Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima
nesreće i produžili da vole druge ljude... Sirotinja je najveća
nesreća zato što otruje čoveka takvim mržnjama, a jedna velika
napast čovekova, to je što u nesreći dobije rđavo mišljenje o
ljudima i pogubi prijatelje.


Izvor nesreće čovekove leži u njegovom egoizmu: u tome što hoće da
uvek drugi radi za njega. Beganje od rada i napore, to je najveći
motiv borbe u ljudskom društvu. Ne mučiti se sam, a zaraditi bogatstvo,
i postići veliko bogatstvo, da bi time postigao najveću sigurnost; i
to pre svega sigurnost da ni docnije neće morati praviti napor, pošto
je napor najveća gorčina ljudske sudbine!

Ljudi mogu da nesebično vole, ali retko nesebično mrze. Svaka
mržnja je strah ili zavist. Mržnja je najčešće strah, jer čovek ne
mrzi nego samo onoga koga se boji. Čovek odista hrabar ne mrzi
nego prezire. U osećanju mržnje ima uniženja za nas same, a u
prezrenju ima ponosa i uverenja da smo bolji i viši od onoga koga
preziremo, i da možemo bez njega, i da smemo protiv njega.

Najbedniji je čovek koji živi u mržnjama na druge ljude; taj se
prvi iseče noževima koje je sam izoštrio... Naše mržnje škode nama
više nego nasem protivniku. Govorite rđavo o nekom čoveku pola
sata, i vi ste posle toga nesrećni i otrovani; a govorite pola sata
o njemu dobro, i kad to ne zaslužuje, i vi postanete mirni i blaženi,
čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih
reči... Ako vam je neko učinio zlo, sačuvajte se da ga ne omrznete,
jer će vas ta mržnja stati još jednog novog gubitka i novog nespokojstva
i od neprijatelja trenutnog i slučajnog možete napraviti zlotvora
stalnog i ubeđenog. Ukrstite mačeve i pobijte se, ali ne iz mržnje
prema neprijatelju, nego iz poštovanja prema sebi.

Nesreća je što niko ne meri sreću prema sebi i svojim potrebama,
nego prema drugom, i to prema najsrećnijima. Manija svih ljudi je
da usvajaju tuđa merila i za svoj sopstveni život. Prava srećač
ovekova biće ako postigne svoje oslobođenje od drugih ljudi; a
osloboditi se, to je najpre odvojiti svoju sudbinu od presije tuđih
primera, dajući svom životu pečat svoje sopstvene prirode i svojih
ukusa.

Najveći broj ljudi ne znaju šta hoće, a veliki broj ljudi ne znaju
ni koliko mogu. Najređi je slučaj čoveka koji zna šta hoće i koliko
može.

U velikoj nesreći treba sve nesreće ponoviti u pameti, kako bi
se očeličili za dane kad jednom crni konji izmaknu ispred belih. Treba
ovde reći: ako sam mudar, nisam mlad i lep; ako sam bogat, nisam
zdrav; a ako sam i mudar i zdrav, nisam bogat.


Nesumljivo, ljudstvu najviše nesreće prave glupaci. Najveća je
beda što glupak ne zna da je glup, kao što ni rđav ne zna koliko
je rđav; a svet bi možda bio spašen kada bi glupaci znali kakva su
nesreća za čovečanstvo.

Više čoveku zagorčavaju život nesreće kojih se boji da ne dođu,
nego one koje su već došle i od kojih već pati. Od svih nesreća čovek
se najviše plaši sirotinje, koje je, međutim, najmanje čovekovo zlo.
Mi celog života nešto čekamo, a nadati se, to je pomalo očajavati.

Nikad čovek ne može da kaže onoliko mudrosti koliko može da prećuti
ludosti, čak i gluposti. Jedino ćutanje može da prikrije kod čoveka
strasti koje su najnasrtljivije i najštetnije: sujetu, lakomislenost,
mrzovolju, osvetljivost, mizantropiju. Jedino ćutanje može da sačuvač
oveka od posledica koje mogu da mu nanesu trenutna i nesmotrena
raspoloženja, i nagle i nepromišljene impulsije.


Bogatstvo je, neosporno, polovina ljudske sreće na zemlji. Najveći
stepen sreće to je nezavisnost, a bogatstvo je ipak čoveku put da
dođe do svoje slobode. Čovek bogat, to je čovek nezavisan bar od
ljudi... Čak i zdravlje i pamet kupuju se ili održavaju novcem.

Sve bede među ljudima to su nesreće koje učini čovek samom sebi,
ili urade ljudi jedan drugom. U prirodi nema sreća i nesreća, nego
ima samo smrt ili život. Čovek je najveća štetočina na zemlji.

Od svega što je čovek posejao, ništa nije rađalo brže nego mržnja.
Velika nesreća čovekova jeste što život počinje mladošću, a svršava
starošću: jer bi život bio neizmerno savršeniji da, naprotiv, počinje
starošću, a svršava mladošću... Ne znamo da smo mladi kad smo mladi.
Mi saznamo šta je mladost tek onda kad nas je napustila.

O ženi

-Žene počinju bivati duboko milosrdne tek kad su i same duboko
nesrećne, u sreći su bezdušne i pustoglave, sasvim obratno od čoveka
koji je dobar samo kad je srećan.

-Kod žena je urođeno da vara na malo i na veliko, svesno i nesvesno,
namerno i nenamerno, a vrlo često i bez ikakve zle namere, i čak sasvimč
esto iz najbolje namere: u najviše slučajeva, samo da bi se većma
dopala. Ali jedna žena samo vredi koliko voli, a ona vara i kada
najvećma voli. Ima žena koje nikad ne kazu laž, ali nikad ne kažu
celu istinu... Pronaći dobru ženu, to je teško kao pronaći u svom vrtu
izvor petroliuma.

-Žena voli čoveka dok joj veruje. I onda kada ga ne voli, ona traži
da joj ipak veruje. Ne voli se braniti ni kad je kriva; i hoće da ima
iluziju da je držite za dobru i kad to nije. Kad je ne držite za dobru,
ona veruje da je više ne držite ni za lepu. A njoj nije dovoljno ni
da izgleda lepa, nego hoće da bude i jedina lepa. Kad žena treba da se
počne braniti, ona se ne brani, nego prestane da voli i počinje da mrzi.
Zato, ne objašnjavaj se, nego ili uzmi ili ostavi.

- Duboko je uvređena kad je prave krivom, a nije kriva;
a još je više uvređena ako joj kažu da je kriva kada to odista jeste.
Žena nema osećanja odgovornosti kao ni dete; i ona se brani suzama,
 a ne razumevanjem. Ali i kada moli za oprostenje, to ne znači da
priznaje krivicu, nego izbegava grube scene.


-Brak se najčešće sastoji od jednog lažova i jednog nasilnika. Žene
kada lažu, one uvek lažu na krupno i totalno; i kad imaju da sakriju
sitnicu, žene negiraju i sve drugo što je s tom sitnicom u vezi, i to
brzo, odlučno i konačno. Nije nigde bila, nije nikoga videla, nije ništač
ula; ne poznaje uopšte osobu za koju je vezuju zli jezici; nije bilo
ničeg...

-Ako hoćete da vas žena voli, treba joj dati prilike da vas sto puta
slaže, i da uvek izgleda kao da to ne vidite.
Žena je i inače uvek jedno biće za sebe i za ceo svet, a drugo zač
oveka kojeg voli.

-Nikad ne pitajte ženu da vam kaže nešto od svoje prošlosti. Nijedna
ne voli da ima prošlost, niti joj daje kakvu cenu; a ako vam krije
prošlost, to nije zato da nju ne sačuva za sebe, nego da vas ne izgubi.
Ako hoće da prećuti prošlost, to je i zato što je žena prema prošlosti
odista ravnodušna, jer žena po prirodi nije romantik. Žena ne podnosi
spomen. Ona bezdušno sve krije jer ne želi da ima oči ni na čemu
što nije u vezi sa čovekom kojeg voli u tom trenutku. Žena živi s dana na
dan.

-I danas je više na zemlji samoubistava zbog propale ljubavi, nego
zbog propalog imanja ili propale časti. Prosečni čovek uvek voli višež
enu nego ljubav. Kod žena je sasvim obratno: retko je kojoj ženi
dovoljan samo čovek, i koja ne čezne da bude voljena. Istina, mnogo
se na svetu manje misli o ljubavi nego što izgleda. Ljubav na svetu
održavaju samo žene i pesnici.

-Čovek voli ljubav - bol, a zena voli ljubav - radost.
Prvi znak da jedna žena odista ljubi, to je kad se u njoj javi neodoljiva i
bolna želja da dobije dete od čoveka kojeg voli.

-Više za ženu vredi jedan dobar kalambur nego najdublja Njutnova
istina. Za nju više vredi čovek duhovit nego dubok, i a više blistav
nego duhovit.

-Svaka žena je dosadna osim one koju volimo. Međutim, ženi nije
dosadan nego samo onaj čovek koji joj se ne divi, ili koji je ne
želi, ili koji se ne divi makar njenom ukusu, ili se ne interesuje
bar njenim psetom.

-Najlepša je žena u ljubavi ona za koju kažemo da je lepa a ne
znamo zašto.

-Ima odista najlepših očiju koje ne umeju pogledati i najlepših
usana koje se ne znaju osmehnuti. Obe ove velike i neopredeljive
lepote su nematerijalne, jer su isključivo duševne. Lep pogled i
lep osmeh nemaju čak ništa zajedničkog sa bojom očiju ili formom
usta... Najlepše oči ima slovenska žena, jer uvek izgledaju začuđene.


-Ne padaju samo poročne i pokvarene, nego često i savršeno čiste,
i po prirodi verne. Žena pada iz raznih uzroka; iz ljubavi, iz
dosade, iz strasti fizičke, iz sujete, iz slabosti volje, iz
interesa materijalnog, iz romantike, iz manije, iz perverzije,
iz osvete.

-Srpkinja se daje onom ko je prevari... (!!!!!?????)
Da vas žena voli ženski, morate s njom postupati muški.
Čovek zaljubljen odmah misli kako da svoju sreću podeli, a žena
misli kako da svoju sreću udvostruči. Ženi nije dovoljno da dobije
najviše od čovekove sreće, nego da što više otme od čovekove slobode.
Jer joj je snošljivija njena beda nego čovekova sloboda, pošto ječ
ovekova sloboda, odista, izvor svih ženinih nepravda i nesreća.


-Mnogo je manje ljubavi na svetu nego u literaturi; u jednom romanu
ima više ljubavi nego u jednom velikom gradu.

-Postoje dva moguća braka: brak za mlade i za mladost, i drugi za
stare i za starost. Prvi da se podeli sreća i obest, a drugi da se
podeli nesreća i bolest. Za jedan prođe vreme vrlo brzo, a za drugi
je uvek na vreme... Pametan se čovek oženi na vreme. U mladosti je
brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha
od samoće.

-Žene daju svoje telo onom koji je prema njima puno pažljiv i
požrtvovan, ili koji o njima ima lepše mišljenje nego drugi, često
i samo lepe reči.

 

Нема коментара:

Постави коментар